Latest Headlines
0

Postsupporter era

Nakon nekih deset godina supportanja Hatticka došlo je vrijeme ‘igranja na suho’. Idealno vrijeme da se vratimo na platformu s koje smo izbivali pet godina. Jedini problem je nedostatak inspiracije. S toga ovoga puta samo kratak pozdrav i obavijest kako sve ide predviđenim tokom. Za dvije-tri sezone NK 42 opet će biti sila i noćna mora svim protivnicima. Strpite se još malo. Najbolje tek dolazi.

0

Najboljih 11 svih vremena

U povodu desetog rođendana omiljenog kluba novinar i kroničar NK 42, ujedno vlasnik kluba, trener i menadžer, odabrao je idealnu postavu svih vremena. Idealna formacija očekivano je 3-5-2. Na golu je Zvonimir Ivšak, jedan od najskupljih igrača kluba. Kupljen je prije sedam godina za skromnih 53 milijuna kuna, a prodan tri sezone kasnije za astronomskih 92 milijuna.

U zadnjoj liniji dva su bočna: Alan Sopta, generalov mali kako su ga zvali, i aktualni probijač Slaven Marača. Sopta možda nije bio najbolji defender u svojoj generaciji, no ubojita ljevica kojom je zabio 134 gola u u 314 nastupa za NK 42 priskrbila mu je časnu ulogu u obrani NK 42. Marača je jedan od igrača aktualne generacije koja je na najboljem putu da vrati izgubljeni sjaj klubu. Radi se o zasigurno najboljem bočnom igraču koji je ikada tračo makarskim nogometnim travnjacima, a sa 138 nastupa u plavom dresu Slaven se nalazi na osmom mjestu ljestvice igrača s najviše nastupa za NK 42 i već je sada živuća legenda. Obranom zapovjeda, a tko drugi nego domaći dečko, legenda kluba, filantrop, altruist, nogometaš, suprug, otac, čovjek, moralna vertikala, bivši trener, aktualni tajnik kluba, jedan i jedinstven, neponovljiv, genijalac – Dejan Marun. Dejo je ponikao u klubu iz kojeg nikada nije otišao i s 415 nastupa apsolutni je rekorder kluba. Bio je mladi i seniorski reprezentativac Hrvatske, te tri sezone vodi najdraži klub, koji se čak jedno vrijeme i zvao po njemu.

Na krilima su očekivano Efim Rutenburg i Kristjan Pirš, Letonac i Slovenac s kojima započinje moderna era NK 42 i na čijim krilima NK 42 igra jednu od najboljih sezona u povijesti. Dovedeni su kao već zreli igrači sredine terena, no vlasnik kluba imao je viziju te je od njih napravi krilne igrače kakvi su se do tada rijetko viđali na ovim prostorima. Obojica su odavno u “klubu 100”. Efimu fali tek 12 nastupa da tu brojku podigne na 200, dok je Kristijan, koji je imao nešto više problema s ozljedama kroz svoju karijeru, trenutno na brojci 182.

U samom srcu veznog reda još je jedna legenda Dino Kovačević. Svojevremeno trostruku divajner (SP, playmaking, exp) 237 puta je oblačio plavi dres, a značajnu ulogu imao je i u seniorskoj reprezentaciji Hrvatske. Nakon završetka nogometne karijere uspješno se bavi glumom. Iza njega su brojne zapažene uloge u umjetničkim porno filmovima. Uz Dinu u vezi su Luka Bugarski (276 nastupa za klub) i Mannus Polman aktualna desetka koji svojim bravurama i minijaturama gura klub prema prvoj ligi.

U vršku napada je Robert Zarewitsch, sin našeg gastarbajtera, koji pored čarolija na terenu izvodi čuda i za trpezarijskim stolom. S 59 pojedenih ćevapa drži izjelički rekord Makarske rivijere, no veliki apetit ne sprječava ga da redovito trese mreže protivničkih vratara.  Vrlo je izgledno da će Robert svoj skor od 78 golova podebljati s pokojim prvoligaškim golom sljedeće sezone. Tek dvije sezone u klubu zadržao se švicarski razarač Oliver Megel no njegove bravure u protivničkom šesnaestercu još će se dugo pamtiti.

 

 

 

3

KRAJ (epizoda 6)

– Imao sam to nešto. Bio sam blizu. Znam da sam bio blizu. Vidio sam ODGOVOR krajičkom oka i taman kad sam se okrenuo – nestao je. Sad opet praznina, glupa prazna praznina. Niti sam ljut, niti tužan, ni gnjevan. Samo prazan – govorio je Dejan Fryderyku.

Dočekao ga je opet u stanu u koji se Fryderyk vratio nakon poraza u polufinalu Kupa. Ovoga puta trener NK 42 nije bio iznenađen njegovim prisustvom. Znao je da će biti tu. Ali za razliku od zadnjeg susreta Fryderyka uopće nisu uzbuđivale Marunove riječi.

– Teško je kada se iz te praznine, iz toga ambisa, vineš visoko. Kad polako počinješ uviđati CIJELU sliku. Razumiješ? CIJELU SLIKU! Ja sam zaista bio na tragu nečemu. Evo ovoliko mi je nedostajalo da spoznam, da shvatim… Ali, odjednom, sve je to nestalo. Kula od karata koju sam mukotrpno slagao nestala je u djeliću sekunde. Nemoj me pogrešno shvatiti. Nisi ti kriv. Mislim da nisam ni ja. Nešto nije bilo kako treba, nešto nije bilo kako treba…

Dejan nije posustajao, no njegove riječi teško su se probijale pored Fryderykovog mamurluka gigantskih razmjera. Sinoć, ona treća boca šljivovice bila je ipak previše.

Ili možda ne? Možda je alkohol odlično odradi svoj posao. Fryderyka gotovo da uopće nije pogodio jutrošnji poraz u kupu, a njegov mozak mariniran u 44 gradi jakom alkoholu sada se odlično nosio s Marunovom pričom.

Ovaj svijet nema smisla? Ma nemoj mi reći, razmišljao je Fryderyk. Sve je besmisleno i šuplje? Bravo Kolumbo!

– Odgovor. Moramo pronaći Odgovor! Ne smijemo sada stati – dalje je mahnitao Dejan.

Odgovor? Umrijeti, spavati – spavati – možda sanjati! NE! Ne sanjati. Samo spavati, spavati, prošlo je Fryderyku kroz glavu dok je lagano tonuo u san, kao da ništa drugo nije važno, kao da nitko više ne traži Odgovor.

1

A što sad? (epizoda 5)

Nakon ovih riječi Fryderykov strah ustupi mjesto bijesu, ljutnji i, donekle, olakšanju:

– Pa ti si lud! Ti si poremećen! A ja, budala, mislio da mi je hrvatska država za vratom. O čemu ti, čovječe, uopće pričaš?

Ove riječi nisu uopće smele Dejana i on nastavi:

– Reci mi što točno znaš o sebi. Kako ti se zova otac i majka? Imaš li braće i sestara? Reci mi nešto o svom djetinjstvu? Znaš li išta drugo o sebi osim da se zoveš Fryderyk Pilawski, da treniraš NK 42 i da dolaziš iz Poljske?

Fryderyk zausti da prekine ovu bujicu pitanja, ali mu onda kroz glavu sijevnu šokantna spoznaja – naš junak nije imao odgovor ni na jedno od ovih pitanja.

– Ne moraš ništa govoriti. Znam što misliš. I sam sam nedavno doživio apsolutno istu stvar kada sam shvatio da praktično nemam nikakvih sjećanja osim onih koja se tiču nogometa. Još nisam siguran tko mi je, tko nam je svim ukrao naša sjećanja, naše živote, ali vjerujem da ću uskoro posložiti sve kockice. No, trebat će mi pomoć. I zato sam došao tebi. – Dejan napravi kratku pauzu kao da provjerava stižu li njegove riječi do Fryderyk, a onda nastavi:

– Gledao si Matrix? E, pa ja mislim da smo mi upravo žrtve takvog nekakvog scenarija. Samo ne znam jesu li naši dušmani mašine, izvanzemljaci ili možda multinacionalna kompanija koja je porobila cijelu ljudsku vrstu. Jedno je sigurno, ovaj svijet u kojemu živimo nije stvaran. Evo jednostavnog dokaza, pročitaj nekoliko izvješća zadnjeg kola hrvatskih nogometnih liga. Naći ćeš barem stotinu utakmica na kojima je bilo više od 50,000 gledatelja. To je ukupno više od pet milijuna ljudi, a Hrvatska, navodno, ima četiri i pol milijuna stanovnika! U drugim državama stanje je još i gore.

 

– Ali kakve to veze ima sa mnom? Zašto si mi prvi put pristupio prerušen u izvanzemaljca u dresu Travnika? I kad smo kod Travnika, kako to da sada odjednom pričaš bez ikakvog naglaska? – provali iz Fryderyk.

– Nemam odgovor na većinu tvojih pitanja. Ali vjerujem da su to propusti u matrici kakvi se spominju i u Matrixu. Ovaj naš svijet je jako loša kopija stvarnog svijeta za koji vjerujem da postoji iz ovih smiješnih kulisa prepunih rupa. Sjeti se samo nekih utakmica koje si i sam odigrao. Neke su zaista bile komične. I kad smo već kod rupa u matrici, dao bih ruku u vatru da smo mi ovaj razgovor započeli u subotu, a ako pogledaš na svoj mobitel shvatit ćeš da je već utorak.

I zaista Fryderykov mobitel pokazivao je datum 7. lipnja 2012.

– Tri dana. Tri dana! Gdje su nestala moja tri dana?! Što se to događa? Ja ludim. Mora da ludim. Nema drugog objašnjena.

– Ne, prijatelju. Ne gubiš razum – prekinu ga Dejan. – Naprotiv! Konačno spoznaješ pravu istinu. Vrijeme je da sa sebe zbacimo ove nevidljive okove. Vrijeme je za revoluciju! – poskoči s fotelje legenda RNK Iskre.

– Reci mi onda što nam je činiti. Kada smo se prvi put sreli rekao si da je polufinale kupa iz nekog razloga iznimno važno. Što mi je sutra činiti? – Upita Fryderyk, iako mu je zapravo sutrašnja utakmica bila zadnja briga na pameti. Razmišljao je samo o tome je li bolje čitavu ovu priču pokušati izbrisati povelikom količinom alkohola ili je pametnije odmah potražiti profesionalnu pomoć.

– Eh, tu sad nastaje mali problem. – naglo splasnu Dejanov entuzijazam. – Kao što sam već rekao, nemam odgovor na većinu tvojih pitanja. Sve ove spoznaje i meni dolaze malo po malo. Znam samo da je kup i uloga NK 42 u njemu iznimno važna. Prošloga tjedna bio sam uvjeren da ću do utorka znati što nam je činiti. Međutim, još mi nije nadošlo.

– Možda je onda najbolje da se obojica povučemo na spavanje – iskoristi Fryderyk priliku da se riješi nepozvanog gosta. – Znaš kako kažu, jutro je pametnije od večeri.

– Da. Možda imaš pravo. Bitno je da ti sada znaš istinu – govorio je Dejan dok ga je Fryderyk lagano, ali uporno gurao iz stana. – To je svakako najbitnije. Ti se sutra ponašaj kao da se ništa nije dogodilo. Vidjet ćemo… – tresak vrata prekinu Dejana u pola rečenica, a Fryderyk se bez oklijevanja okrenu frižideru i alkoholnom blagu koje se skrivalo u njemu.

– Ako mi ne pomognu tri-četiri promila, ništa drugo neće – promrmlja Fryderyk dok je načimao bocu domaće šljivovice.

3

Povratak Dejana Maruna (epizoda 4)

Fryderyk gotovo da nije spavao sljedeća dva dana. Što se subota više približavala bio je sve nervozniji i sve razdražljiviji. Nije mogao vjerovati kakvim se trikovima služe hrvatske vlasti ne bi li izvukle bog zna što od jednog građanina Europske unije. U Poljskoj te državni službenici zasigurno ne bi zaskakali maskirani u izvanzemaljca (Fryderyk je 48 sati nakon epizode u autu bio uvjeren da nije razgovarao s autentičnim predstavnikom nekog drugog planeta, već s nekim činovnikom s bolesnim smislom za humor). I samom mu je sve to već pomalo djelovalo smiješno, ali ona fotografija, dokaz njegovog trgovanja nogometašima s Kavkaza, nije mu dala mira. Nije pet godina krvario po hrvatskim brodogradilištima i valjao se u blatu druge i treće nogometne lige da bi na kraju završio kao sredstvo za potkusurivanje u hrvatskim pregovorima o pristupu Europskoj uniji. Bio je uvjeren da se hrvatske vlasti pokušavaju obračunati s nogometnom mafijom, bila ona stvarna ili samo plod novinarske mašte, a još je bio sigurniju da će učiniti sve kako bi on iz svega toga izašao čistog obraza. Ili, ako ne baš čista obraza, onda slobodne guzice.

 

Kada je u subotu sunce konačno izašlo Fryderyk je odlučio učiniti ono što su zatražili od njega. Barem taj dan. Momčad koju je dobio na papiru izgledala je sasvim ok i nitko mu poslije, bez obzira kako utakmica završi, ništa neće moći prišiti. Kada je to prelomio u sebi kao da mu je ogroman asteroid pao sa srce i odletio u duboki svemir. Dok je išao prema stadionu, Fryderyk se smješkao zamišljajući srčani asteroid kako juri gotovo brzinom svjetlosti prema svemirskom brodu onog travničkog izvanzemljaca. Crk’o dabogda, mene misliš, mrmljao je sebi u bradu.

 

Pripreme za utakmicu protekle su sasvim uobičajeno, a problema nije bilo ni nakon što je svojim momcima izdiktirao sastav. Sigurna pobjeda od 2:0 dodatno je umirila poljskog stručnjaka, koji je u jednom trenutku pomislio da je sve što je doživio prije dva dana bio zapravo plod mašte. Naporna sezona, pritisak navijača, medija i gazde kluba, pa onda ona glupa situacija s krastavcima i makedonskim golmanom, sve se to odrazilo na njegove živce, uvjeravao je samog sebe. Hitno mi treba dobra tura sna, pomislio je i požurio doma.

 

No, kada je otvorio vrata svoga stana i zakoračio u predsoblje, dobro raspoloženje koje mu se na trenutak vratilo isparilo je u djeliću sekunde. U njegovoj omiljenoj fotelji sjedio je nepoznati muškarac četrdesetih godina.

 

– Stigao si – rekao je travničkim naglaskom neznanac. – Drago mi je što si me poslušao i što si pokazao spremnost za suradnju.

 

– Ovo mora prestati! Sada i ovdje!!! – puknuo je konačno Fryderyk. – Tko si ti? Što hoćeš od mene? Ja sam državljanin Europske unije! Prokleti balkanski primitivci, ne možete tako s jednom veličinom kao što sam ja…

 

– Molim te smiri se. Ovo što ću ti sada reći puno je veće i od mene i od tebe. I od Balkana i Europske unije. Za početak da se predstavim. Ja sam Dejan Marun, legendarni nogometaš RNK Iskre (jesi li znao da se klub koji danas vodiš nekada zvao Iskra?). Odigrao sam skoro 500 utakmica u plavome dresu, nastupao sam čak i za hrvatsku reprezentaciju. Vratio sam se jer mislim da je pravo vrijeme, pravo vrijeme da promijenimo cijeli ovaj lažni svijet kojeg smo i mi dio. Jer sve ovo što nas okružuje, ovaj stan, ova zgrada, ovaj grad, nogometni klub… Ništa od toga nije stvarno.

0

U automobilu (epizoda 3)

Tek što je ušao u zatamnjeni automobil trenera NK 42 Fryderyk Pilawski dočekalo je novo iznenađenje. U automobili je sjedio izvanzemaljac! Izgledao je baš kao tuđinci iz svemira kakvi su prikazani u Dosjeima X, najdražoj  Fryderykovoj seriji, s tim da je na sebi imao dres FK Travnik. Iako poljski trener nije bio stručnjak za lokalna narječja južnoslavenskih jezika izvanzemaljčev naglasak, njegova č, ć, š, ž, neodoljivo su ga podsjećali na Hasana. Travničanin Hasan (Fryderyk nikako nije mogao zapamtiti njegovo (pre)dugačko prezime) bio je Fryderykov kolega iz brodogradilišta s kojim je dijelio aparat za varenje gotovo pet godina, prije nego se naš junak dokopao klupe NK 42. Fryderyk je nekako uspio skrenuti misli s Hasana i njegovog naglaska, te je počeo slušati što izvanzemaljac govori:

– …možda ti sve ovo izgleda nelogično, zbunjujuće, možda je ovo samo maska, a možda ja zaista nisam s ovog planeta. To, na kraju krajeva, nije uopće bitno. Ti ne trebaš znati ništa o meni, tj. nama, osim da imamo zajednički interes – utakmicu polufinala Kupa sljedeću srijedu, i upravo smo zbog toga tu. Od tebe zahtjevamo samo malo suradnje i nakon srijede, vjerojatno nas nikada više nećeš ni vidjeti ni čuti. Sigurno se pitaš što mi želimo od tebe i zašto bi uopće surađivao s nama. E, pa, samo ću ti reći da Ivo Sanader ili Dominik Stros-Kan nisu slučajno završili onako kako su ili kako će već završiti. Možda misliš da su ovo samo isprazne prijetnje, to nije bitno. Bitno je da mi znamo i za Temurija i Levana, a imamo i dokaze – izvanzemaljac iz crne aktovke izvadi veliku fotografij i pruži ju Fryderyku.

Ovaj ju primi problijedjelim prstima i pogleda. Na slici se jasno vidio Fryderyk kako u gepek svog automobila gura dvojicu gruzijskih nogometaša. Fryderykova se donja vilica u slobodnom padu obruši gotovo do poda automobila.

– Nadam se da sada sve ovo shvaćaš ozbiljno – nastavi izvanzemljac. – Imaš vremena do subote za razmisliti o svemu. Ako se odlučiš za suradnju,  što će biti najbolja opcija za sve nas, za sutrašnju utakmicu postavit ćeš upravo ovaj sastav.

Izvanzemaljac u Travnikovom dresu pruži Fryderyku komadić papira na kojem su sitnim slovima bila ispisana imena 11 nogometaša NK 42.

– To bi za sada bilo to – reče izvanzemaljac, a vrata auta se kao po komandi otvoriše. – Slobodan si, a kako će se ova stvar dalje razvijati znat ćemo nakon što u subotu vidimo sastav 42.

Fryderyk se nekako uspio izvuči iz automobila, a nakon što je ovaj nestao iz njegovog vidokruga, još dugo je za njim gledao širom otvorenih usta, mahnito stiščući onaj papir među prstima u kojima više gotovo da ni nije bilo krvi.

 

0

Dan poslije jučer (epizoda 2)

24 sata nakon velike pobjede i plasmana u polufinale Kupa, trener NK 42 Fryderyk Pilawski rano se probudio. U glavi mu je još zvonilo “NEKA MENE KONOBAR POKOOOOPAAAAAAAA”, bećarac kojeg su na sinoćnjoj proslavi njegovi igrači otpjevali u glas valjda stotinu puta. Pokušao je ugasiti Saharu u svom grlu, ali slavina je presušila. Opet! Ljeto nije pošteno ni počelo, a već sada tlak u vodovodnim cijevima nije bio dorastao osmome katu najviše zgrade južno od Splita.

“Tako mi i treba kad sam došao u ovu balkansku vukojebinu, a u Katowicama sam imao sve što čovjek može poželjeti”, razmišljao je dok se spuštao do svog omiljenog kafića, gdje je mislio popiti kavu i čašu vode iz slavine (kriza je, a primanja trenera drugoligaša u Hrvatskoj i nisu bog zna kolika), kada ga je na izlazu iz zgrade zaustavio čovjek u kožnom kaputu, s velikim tamnim šeširom i još većim i još tamnijim sunčanim naočalama. Fryderyk je prije svega začudio taj kožni kaput, vani je, naime, bilo skoro 30 stupnjeva, a još se više začudio kad čovjek u kaputu progovorio:

– Vi ste Fryderyk Pilawski, trener NK 42, kluba koji se jučer po treći put plasirao u polufinale hrvatskog Kupa? – nakon što je Fryderyk zbunjeno, jedva primjetnu klimnuo glavom, čovjek je nastavio – Ja sam Grozdan iz Ureda za suzbijanje izvanzemaljskog rada na crno, koji djeluje pri USKOK-a. Molim vas da pođete sa mnom.

Još dok je radio u brodogradilišti Fryderyk je odlično naučio hrvatski jezik, no u tom trenutku bio je siguran da je nešto potpuno krivo razumio, jer, razmišljao je, nije moguće da je ovaj čovjek spominjao nekakav ured koji se bavi svemircima. Da, spomenuo je nekakve izvanzemaljce, ali vjerojatno se radi o njemu nepoznatom terminu koji se odnosi na strance, proleti mu glavom, a zatim ga obli hladan znoj kada mu u sjećanje zabljesnu epizoda s dvojicom gruzijskih nogometaša koje je još na početku svoje trenerske karijere prokriumčario u Hrvatsku u gepeku svog automobila.

Fryderykovo srce pokušavalo je iskočiti iz grudi dok se približavao crnom karavanu zatamnjenih stakala prema kojemu ga je čovjek u kaputu usmjeravao. Kada se primaknuo automobilu na nekih pola metra jedna od vrata se otvoriše i Fryderyk zakorači unutra zadržavajući dah.

0

Fryderyk nije dobro spavao (epizoda 1)

Trener NK 42 Fryderyk Pilawski probdjeo je prethodnu večer. Pored nervoze zbog predstojeće četvrtfinalne utakmice Kupa, poljskog stručnjaka mučili su ga svježi krastavci koje je nepromišljeno pojeo prije samog odlaska na počinak. Dok su se njegovi probavni organi zabavljali nesretnim povrćem, Fryderyk je u glavi vrtio moguće scenarije nadolazeće utakmice. Znao je otprilike što može očekivati u srijedu – čvrsti bunker i kontre, i dok je vagao najbolje opcije za probijanje tog bunkera, prenula ga je zvonjava mobilnog telefona. Na vezi je bio vratar NK 42 Dragi Ololovski. Iz nepovezanih rečenica, isprekidanih jecajima i urlicima, Fryderyk je jedva razabrao da je makedonskog golmana ostavila djevojka zbog čega se Dragi, u namjeri da si prikrati muke, prežderao španjolskih krastavaca (za koje se nadao da su zaražene smrtonosnom ešerihijom), da ba već u sljedećem trenutku shvatio da sedmodevna veza, koja je započela među alkoholnim isparavanjima opskurne folkoteke u kojoj su nogometaši NK 42 već tradicionalno kriomice slavili prvenstvene pobjede, nije vrijedna njegovog mladog života i potencijalno velike karijere. Fryderyk nije imao razumijevanja za svog golmana. Biranim psovkama, na hrvatskom, poljskom i na esperantu, počastio je Dragog, zalupio slušalicu te otrčao do friždere. Opterećen pripremom utakmica potpuno je zaboravio na opasnost konzumiranja španjolskih krastavaca u današnje doba! Unezvjereno je na vrećici s krastavcima pokušavao pronaći porijeklo nesretnog povrća, a nakon što je ugledao etiketu na kojoj je, vidi vraga,  pisalo “Product of Macedonia”, istu je, s velikim olakšanjem, bacio kroz prozor u noć, te se uz zvuke alarma automobila, koji nikako nije mogao znati radi li se o dobroćudnim makedonskim krastavcima ili možda o ubojitim španjolskim, vratio u krevet. Ostatak noći proveo je kontemplirajući o brutalosti  21. stoljeća u kojemu poštenom čovjeku nije dopušteno da se bezbrižno najede omiljene hrane.

 

1

Prva petoljetka

Uprava NK 42 odučila je napraviti zaokret u upravljanju omiljenim klubom te uvesti institut petoljetke. S današnjom kupnjom zaokružen je igrački kadar koji će sljedećih pet sezona nositi plavi dres, a ciljevi koje su zacrtani za spomenuto razdoblje i nisi prezahtjevni:

– finale Kupa

– plasman u HNL

– akumuliranje 250 milijuna kuna koji će poslužiti za rekonstrukciju ekipe uoči Druge petoljetke