Dan poslije jučer (epizoda 2)

24 sata nakon velike pobjede i plasmana u polufinale Kupa, trener NK 42 Fryderyk Pilawski rano se probudio. U glavi mu je još zvonilo “NEKA MENE KONOBAR POKOOOOPAAAAAAAA”, bećarac kojeg su na sinoćnjoj proslavi njegovi igrači otpjevali u glas valjda stotinu puta. Pokušao je ugasiti Saharu u svom grlu, ali slavina je presušila. Opet! Ljeto nije pošteno ni počelo, a već sada tlak u vodovodnim cijevima nije bio dorastao osmome katu najviše zgrade južno od Splita.

“Tako mi i treba kad sam došao u ovu balkansku vukojebinu, a u Katowicama sam imao sve što čovjek može poželjeti”, razmišljao je dok se spuštao do svog omiljenog kafića, gdje je mislio popiti kavu i čašu vode iz slavine (kriza je, a primanja trenera drugoligaša u Hrvatskoj i nisu bog zna kolika), kada ga je na izlazu iz zgrade zaustavio čovjek u kožnom kaputu, s velikim tamnim šeširom i još većim i još tamnijim sunčanim naočalama. Fryderyk je prije svega začudio taj kožni kaput, vani je, naime, bilo skoro 30 stupnjeva, a još se više začudio kad čovjek u kaputu progovorio:

– Vi ste Fryderyk Pilawski, trener NK 42, kluba koji se jučer po treći put plasirao u polufinale hrvatskog Kupa? – nakon što je Fryderyk zbunjeno, jedva primjetnu klimnuo glavom, čovjek je nastavio – Ja sam Grozdan iz Ureda za suzbijanje izvanzemaljskog rada na crno, koji djeluje pri USKOK-a. Molim vas da pođete sa mnom.

Još dok je radio u brodogradilišti Fryderyk je odlično naučio hrvatski jezik, no u tom trenutku bio je siguran da je nešto potpuno krivo razumio, jer, razmišljao je, nije moguće da je ovaj čovjek spominjao nekakav ured koji se bavi svemircima. Da, spomenuo je nekakve izvanzemaljce, ali vjerojatno se radi o njemu nepoznatom terminu koji se odnosi na strance, proleti mu glavom, a zatim ga obli hladan znoj kada mu u sjećanje zabljesnu epizoda s dvojicom gruzijskih nogometaša koje je još na početku svoje trenerske karijere prokriumčario u Hrvatsku u gepeku svog automobila.

Fryderykovo srce pokušavalo je iskočiti iz grudi dok se približavao crnom karavanu zatamnjenih stakala prema kojemu ga je čovjek u kaputu usmjeravao. Kada se primaknuo automobilu na nekih pola metra jedna od vrata se otvoriše i Fryderyk zakorači unutra zadržavajući dah.

About rolacity