A što sad? (epizoda 5)

Nakon ovih riječi Fryderykov strah ustupi mjesto bijesu, ljutnji i, donekle, olakšanju:

– Pa ti si lud! Ti si poremećen! A ja, budala, mislio da mi je hrvatska država za vratom. O čemu ti, čovječe, uopće pričaš?

Ove riječi nisu uopće smele Dejana i on nastavi:

– Reci mi što točno znaš o sebi. Kako ti se zova otac i majka? Imaš li braće i sestara? Reci mi nešto o svom djetinjstvu? Znaš li išta drugo o sebi osim da se zoveš Fryderyk Pilawski, da treniraš NK 42 i da dolaziš iz Poljske?

Fryderyk zausti da prekine ovu bujicu pitanja, ali mu onda kroz glavu sijevnu šokantna spoznaja – naš junak nije imao odgovor ni na jedno od ovih pitanja.

– Ne moraš ništa govoriti. Znam što misliš. I sam sam nedavno doživio apsolutno istu stvar kada sam shvatio da praktično nemam nikakvih sjećanja osim onih koja se tiču nogometa. Još nisam siguran tko mi je, tko nam je svim ukrao naša sjećanja, naše živote, ali vjerujem da ću uskoro posložiti sve kockice. No, trebat će mi pomoć. I zato sam došao tebi. – Dejan napravi kratku pauzu kao da provjerava stižu li njegove riječi do Fryderyk, a onda nastavi:

– Gledao si Matrix? E, pa ja mislim da smo mi upravo žrtve takvog nekakvog scenarija. Samo ne znam jesu li naši dušmani mašine, izvanzemljaci ili možda multinacionalna kompanija koja je porobila cijelu ljudsku vrstu. Jedno je sigurno, ovaj svijet u kojemu živimo nije stvaran. Evo jednostavnog dokaza, pročitaj nekoliko izvješća zadnjeg kola hrvatskih nogometnih liga. Naći ćeš barem stotinu utakmica na kojima je bilo više od 50,000 gledatelja. To je ukupno više od pet milijuna ljudi, a Hrvatska, navodno, ima četiri i pol milijuna stanovnika! U drugim državama stanje je još i gore.

 

– Ali kakve to veze ima sa mnom? Zašto si mi prvi put pristupio prerušen u izvanzemaljca u dresu Travnika? I kad smo kod Travnika, kako to da sada odjednom pričaš bez ikakvog naglaska? – provali iz Fryderyk.

– Nemam odgovor na većinu tvojih pitanja. Ali vjerujem da su to propusti u matrici kakvi se spominju i u Matrixu. Ovaj naš svijet je jako loša kopija stvarnog svijeta za koji vjerujem da postoji iz ovih smiješnih kulisa prepunih rupa. Sjeti se samo nekih utakmica koje si i sam odigrao. Neke su zaista bile komične. I kad smo već kod rupa u matrici, dao bih ruku u vatru da smo mi ovaj razgovor započeli u subotu, a ako pogledaš na svoj mobitel shvatit ćeš da je već utorak.

I zaista Fryderykov mobitel pokazivao je datum 7. lipnja 2012.

– Tri dana. Tri dana! Gdje su nestala moja tri dana?! Što se to događa? Ja ludim. Mora da ludim. Nema drugog objašnjena.

– Ne, prijatelju. Ne gubiš razum – prekinu ga Dejan. – Naprotiv! Konačno spoznaješ pravu istinu. Vrijeme je da sa sebe zbacimo ove nevidljive okove. Vrijeme je za revoluciju! – poskoči s fotelje legenda RNK Iskre.

– Reci mi onda što nam je činiti. Kada smo se prvi put sreli rekao si da je polufinale kupa iz nekog razloga iznimno važno. Što mi je sutra činiti? – Upita Fryderyk, iako mu je zapravo sutrašnja utakmica bila zadnja briga na pameti. Razmišljao je samo o tome je li bolje čitavu ovu priču pokušati izbrisati povelikom količinom alkohola ili je pametnije odmah potražiti profesionalnu pomoć.

– Eh, tu sad nastaje mali problem. – naglo splasnu Dejanov entuzijazam. – Kao što sam već rekao, nemam odgovor na većinu tvojih pitanja. Sve ove spoznaje i meni dolaze malo po malo. Znam samo da je kup i uloga NK 42 u njemu iznimno važna. Prošloga tjedna bio sam uvjeren da ću do utorka znati što nam je činiti. Međutim, još mi nije nadošlo.

– Možda je onda najbolje da se obojica povučemo na spavanje – iskoristi Fryderyk priliku da se riješi nepozvanog gosta. – Znaš kako kažu, jutro je pametnije od večeri.

– Da. Možda imaš pravo. Bitno je da ti sada znaš istinu – govorio je Dejan dok ga je Fryderyk lagano, ali uporno gurao iz stana. – To je svakako najbitnije. Ti se sutra ponašaj kao da se ništa nije dogodilo. Vidjet ćemo… – tresak vrata prekinu Dejana u pola rečenica, a Fryderyk se bez oklijevanja okrenu frižideru i alkoholnom blagu koje se skrivalo u njemu.

– Ako mi ne pomognu tri-četiri promila, ništa drugo neće – promrmlja Fryderyk dok je načimao bocu domaće šljivovice.

About rolacity