KRAJ (epizoda 6)

– Imao sam to nešto. Bio sam blizu. Znam da sam bio blizu. Vidio sam ODGOVOR krajičkom oka i taman kad sam se okrenuo – nestao je. Sad opet praznina, glupa prazna praznina. Niti sam ljut, niti tužan, ni gnjevan. Samo prazan – govorio je Dejan Fryderyku.

Dočekao ga je opet u stanu u koji se Fryderyk vratio nakon poraza u polufinalu Kupa. Ovoga puta trener NK 42 nije bio iznenađen njegovim prisustvom. Znao je da će biti tu. Ali za razliku od zadnjeg susreta Fryderyka uopće nisu uzbuđivale Marunove riječi.

– Teško je kada se iz te praznine, iz toga ambisa, vineš visoko. Kad polako počinješ uviđati CIJELU sliku. Razumiješ? CIJELU SLIKU! Ja sam zaista bio na tragu nečemu. Evo ovoliko mi je nedostajalo da spoznam, da shvatim… Ali, odjednom, sve je to nestalo. Kula od karata koju sam mukotrpno slagao nestala je u djeliću sekunde. Nemoj me pogrešno shvatiti. Nisi ti kriv. Mislim da nisam ni ja. Nešto nije bilo kako treba, nešto nije bilo kako treba…

Dejan nije posustajao, no njegove riječi teško su se probijale pored Fryderykovog mamurluka gigantskih razmjera. Sinoć, ona treća boca šljivovice bila je ipak previše.

Ili možda ne? Možda je alkohol odlično odradi svoj posao. Fryderyka gotovo da uopće nije pogodio jutrošnji poraz u kupu, a njegov mozak mariniran u 44 gradi jakom alkoholu sada se odlično nosio s Marunovom pričom.

Ovaj svijet nema smisla? Ma nemoj mi reći, razmišljao je Fryderyk. Sve je besmisleno i šuplje? Bravo Kolumbo!

– Odgovor. Moramo pronaći Odgovor! Ne smijemo sada stati – dalje je mahnitao Dejan.

Odgovor? Umrijeti, spavati – spavati – možda sanjati! NE! Ne sanjati. Samo spavati, spavati, prošlo je Fryderyku kroz glavu dok je lagano tonuo u san, kao da ništa drugo nije važno, kao da nitko više ne traži Odgovor.

About rolacity